Od kuće u kojoj su APARTMANI BOSI I GOLI do plaže je samo 80m po asfaltiranoj stazi!!!
Plaže su stjenovite, šljunčane, betonske, zemljane... Izaberite što volite. Na plažama su stabla pod kojima je sjena pa ne morate nositi svoj suncobran. Idealne su za sve uzraste, od male djece, preko odraslih do seniora.
S druge strane Starigrada, uz Večku kulu, nalazi se uređena gradska šljunčana plaža JAZ sa sadržajima za djecu i rekreaciju.
Najbliža pješčana plaža se nalazi u Modriču.
KORIŠTENJE SIT-ON-TOP KAJAKA I SUP-ova JE POTPUNO BESPLATNO ZA NAŠE GOSTE!!!
SUP
Veslanje na dasci postaje je sve popularniji vodeni sport posljednjih godina za ljude svih dobnih skupina. Unatoč svojoj modernoj popularnosti, veslanje na dasci (SUP) ima dalekosežne korijene. Veslanje na dasci najvjerojatnije je svoj moderni debi doživjelo u Waikikiju na Havajima 1940-ih, gdje su lokalni surferi koristili veslo za kanu kako bi im olakšalo jahati valove i smanjiti dodatni pritisak na koljena. Počeli su podučavati turiste ovoj tehnici i ubrzo se veslanje na dasci primilo.
ZDRAVLJE: Veslanje na dasci nudi niz zdravstvenih prednosti. Na primjer, studija iz 2016. godine provedena na prethodno neobučenim osobama za SUP, otkrila je kardiovaskularna, mišićno-koštana i psihološka poboljšanja nakon tri jednosatne sesije tijekom razdoblja od 6 tjedana. Poboljšava izdržljivost mišića trupa te smanjenje boli u donjem dijelu leđa. Također ćete primijetiti poboljšanje ravnoteže kao i povećanje snage trupa dok vaši mišići rade na stabilizaciji na dasci. Studija je zamijetila znatne aerobne (uz prisutnost kisika) i anaerobne (bez kisika) pozitivne učinke kao i pozitivan utjecaj i na kardio vaskularni sustav te na povećanje kondicije i snage. Priroda aktivnosti na SUP-u može poslužiti kao koristan cross-training trening. Može poboljšati mentalno zdravlje. Boravak u "plavom prostoru", poput rijeka i obalnih voda, smanjuje negativne emocije. Osim toga, povećanje vitamina D iz izloženosti suncu. Može potaknuti gubitak težine.
TIJELO: SUP je trening za cijelo tijelo koji aktivira mnoge mišiće po cijelom tijelu. Vaše mišićne skupine rade zajedno odjednom tijekom svakog zaveslaja. Studija o aktivaciji mišića tijekom SUP sesije analizirala je kretanje zaveslaja kroz faze hvatanja, povlačenja, izlaska i oporavka. Otkrila je da određene mišićne skupine rade komplementarno tijekom zaveslaja. Primijećena je razlika u aktivaciji mišića između stojećeg i sjedećeg položaja. Na primjer, bicepsi su se više koristili u klečećem položaju, u usporedbi s kosim trbušnim mišićima, koji su se više koristili tijekom stajanja. Studija jasno pokazuje raznolikost mišića u akciji tijekom SUP-a, uključujući bicepse, kose trbušne mišiće, erektore kralježnice, pa čak i fleksore ručnog zgloba. Ovi nalazi ukazuju na to zašto ovaj sport ima potencijal tonirati i ojačati cijelo tijelo.
OPREMA. Uz SUP dasku, trebat će vam veslo, uzica, krema za sunčanje, a ponekad čak i prsluk za spašavanje. Poželjna je šilt kapa i majica. Također je dobra ideja ponijeti vodu za piće, pa čak i grickalice, ovisno o tome što možete nositi na dasci i koliko dugo ćete biti u vodi.
KOJI SUP ODABRATI? Ako se odlučite uložiti u dasku za veslanje, na tržištu postoji više opcija za sve budžete, stilove i razine. Najteži dio je pročešljati sve dostupne oblike, duljine, širine, pa čak i materijale kako biste pronašli pravi SUP za svoje potrebe. Na primjer, daske za napuhavanje lakše se transportiraju i skladište, dok čvrsta daska pruža stabilniju površinu. Ako ste tek počeli ulaziti u svijet SUP-a, isprobajte nekoliko najmova dok se ne osjećate ugodno u vodi. Zatim odlučite koju ćete dasku kupiti.
VJEŽBE Ako nemate iskustva sa SUP-om, počnite s osnovama stajanja, balansiranja, padanja i penjanja natrag na dasku. Zatim se možete usredotočiti na tehniku zaveslaja - koja uključuje pokrete naprijed, natrag i zamahivanje - dok se ne osjećate ugodnije na dasci. SUP je više vještina nego specifičan trening. No, postoji mnogo načina za izazove na dasci. Možete početi s daskom na obali i raditi na potiscima, nošenjima ili čak nekim čučnjevima iznad glave. Ili možete koristiti dasku da se usredotočite na surfanje valovima, što je teže. Svestranost ovog sporta znači da možete uključiti kardio vježbe poput intervalnog treninga, joga poza, pa čak i trbušnjaka i planka. Također, vaši će mišići raditi dvostruko brže kako bi stabilizirali vaše tijelo u dinamičnom kretanju vode. Daska je također koristan alat za cross-training koji vas izvodi iz teretane i smješta vas u prirodu.
SIGURNOSNE MJERE Ne pokušavajte ništa što će vas ili druge dovesti u opasnost; a ako još niste sigurni na vodi ili ulazite u neka teška razdoblja, najbolje je ponijeti prsluk za spašavanje sa sobom radi sigurnosti. Posebno je važno ako niste dobar plivač. Druge stvari koje treba uzeti u obzir su vremenski uvjeti, izbjegavanje vjetrovitih dana ili dana s olujama i osiguravanje da imate svjetlo i zviždaljku sa sobom ako krećete u zalazak sunca. Osigurajte da vam je uzica sigurno pričvršćena i za gležanj i za dasku kako biste izbjegli odvajanje. I budite svjesni koliko daleko u vodi plovite. Također biste trebali držati distancu od drugih veslača - ima dovoljno mjesta za sve. Općenito, SUP je siguran ako se bavite ovim sportom za lakše vježbanje. Budete svjesni svoje okoline i držite se svojih granica.
UKRATKO Veslanje na dasci može biti izvrsna vježba niskog intenziteta koja utječe na gotovo sve vaše mišićne skupine. Osim toga, fizičke i mentalne zdravstvene prednosti veslanja na dasci mogu imati značajan utjecaj na vaše cjelokupno blagostanje. Ako razmišljate o isprobavanju veslanja na dasci, svakako poduzmite mjere opreza kako biste ostali sigurni na vodi. Budite svjesni svoje okoline, ponesite prsluk za spašavanje i izbjegavajte vjetrovite dane kada se oluja može pojaviti. Također, imajte na umu da veslanje na dasci može biti intenzivan oblik vježbanja. Razgovarajte sa zdravstvenim djelatnikom prije nego što započnete novi režim vježbanja.
SIT-ON-TOP KAYAK
Kajaci tipa SIT-ON-TOP, nude vrhunsku stabilnost, sigurnost i jednostavnost korištenja, što ih čini idealnima za početnike, ribolovce i rekreativne veslače. Njihov dizajn s otvorenom palubom i automatskim izlijevanjem omogućuje jednostavan ulazak/izlazak, sprječava potonuće i pruža udobno, neograničeno kretanje.
SIGURNOST: Ako se prevrnete, kajak se ne puni vodom, što vam omogućuje da ga prevrnete i ponovno se popnete bez posebnih vještina. Općenito imaju šire, stabilnije trupove, što znači da se manje ljuljaju i lakše za upravljaju od nekih drugih modela.
ULAZAK / IZLAZAK: Možete udobno ulaziti i izlaziti s dokova ili u plitkoj vodi, što ih čini izvrsnima za plivanje ili ronjenje.
NEPOTOPIVOST: Otvori za odvode automatski ispuštaju vodu koja prska po palubi, osiguravajući vam sigurnost i udobnost.
SLOBODA KRETANJA: Otvorene palube nisu ograničavajuće, što omogućuje veću udobnost, slobodu promjene položaja i mogućnost stajanja, što je idealno za ribolov.
SUHA KOMORA: Često su opremljeni prostorom za pohranu opreme, spremnicima za vodu i opcijama za montažu dodatne opreme poput držača štapova ili sonara za ribu.
IZDRŽLJIVOST: Obično izrađeni od robusne lijevane plastike, mogu izdržati grubu upotrebu. Ovi kajaci su savršeni za toplo vrijeme, ležerne ili rekreativne aktivnosti i/ili izlete usmjerene na ribolov.
KORIŠTENJE BICIKALA JE POTPUNO BESPLATNO ZA NAŠE GOSTE!!!
Trenutno imamo 4 bicikla koje možete koristiti svaki dan, / cijeli dan. 2 imaju "mušku ramu" 2 imaju "žensku ramu".
SIGURNOST: Poželjno bi bilo da imate svoju biciklističku kacigu. Imajte na umu da je ljeto i da ste na Mediteranu. To znači da si osigurajte dovoljno vode za piće kako ne biste dehidrirali. Isto tako obratite pažnju na zaštitu od sunca. Šilt kapa, majica dugih rukava i krema za sunčanje su preporučljivi. Izbjegavajte vožnju po najvećoj vrućini i vozite se rano u jutro ili kasno poslije podne. Pazite na druge sudionike u prometu. koristite zvono i svjetlo. Izbjegavajte ceste sa gustim automobilskim prometom. Izbjegavajte opasne staze.
CJELODNEVNI IZLET TURISTIČKIM BRODOM ORION
https://vacation-paklenica.com/hr/izleti
NIKOLINA TEL: + 385 98 13 18 132
TRAJANJE: 9:00 do 16:00 (7 sati)
CIJENA: 60€ odrasli / 30€ djeca / do 5 godina besplatno (2026.)
PLAN PUTA:
9:00 Polazak iz centra Starigrada Paklenice,
9:30 plovidba Masleničkim kanalom ispod dva mosta,
10:00 plovidba Novigradskim morem
10:30 plovidba klancem rijeke Zrmanje. Pregled lokacija na kojima je sniman film Winnetou.
11:00 Kupanje s broda
12:00 ručak u Ribnici (po izboru: meso i riba s roštilja uz prilog, pizza, salata, piće: aperitiv dobrodošlice,crno i bijelo vino, voda i sok)
12:30 Muzej ribarstva - Prezentacijski centar pomorstva i ribarstva novigradskog akvatorija
14:00 Maslenica, slobodno vrijeme za kupanje, kavu, sladoled, odmor…
15:00 Plovidba prema Starigradu
16:00 povratak u luku Starigrad
U cijenu izleta je uključeno piće: sok i voda na brodu, ručak i navedeno piće u restoranu, ulaznica u Prirodni rezervat kanjona Zrmanje, skiper.
Plan puta je podložan promjenama s obzirom na vremenske uvijete.
OPREMA: Na izlet ponesite torbu sa: kremom za sunčanje, sunčane naočale, šešir, vodu za piće, majicu, kupaći kostim, ručnik, kameru, novac i osobne dokumente.
VELEBIT JEEP SAFARI
Cjelodnevni izlet terenskim vozilima južnim Velebitom. S uzvisina uživajte u pogledu na Jadransko more, otoke i obalu.
Kratkotrajne vožnje terencima izmjenjuju se stankama za kraće šetnje, fotografiranje i osvježenje. Naši vodiči poučiti će vas o nekadašnjem životu pastira, o zanimljivostima Velebita i o još ponečem…
Uspeti ćemo se na 1000 mnv - do podnožja Tulovih
greda – vrlo atraktivnog vrha neobičnog oblika.
Posjetiti ćemo i lokacije snimanja filmova o Winnetouu – legendarnom Indijanskom poglavici nastalom iz pera Karla Maya. („Mala pljačka vlaka“ i „Što je muškarac bez brkova?“ također su ovdje „pronašli“ svoje kulise.)
Jedinstveni, pomalo surovi pejzaži i boravak u nedirnutoj prirodi pružiti će vam nezaboravne trenutke i odmor.
Izlet je pogodan za sve uzraste, nije fizički zahtjevan.
https://www.hotel-rajna.com
ul. Dr. F. Tuđmana 105, 23244 Starigrad
Marin MARASOVIĆ
tel: ++385 (0)23 359 121,
mob: ++385 (0)98 272 878,
[email protected]
Najveći kanjon u Hrvatskoj, VELIKA PAKLENICA nastao je u zadnjem ledenom dobu gdje je ledenjak mehaničkim djelovanjem izdubio klanac. Kameni materijal iz klanca je stvorio poluotok koji su stanovnici Starigrada koristili kao polje za uzgoj krumpira, žitarica, voća i povrća.
Iz apartmana Bosi i Goli se po Jadranskoj magistrali vozi do supermarketa Tommy kod kojeg se skrene lijevo prema Velebitu. Dovoljno je slijediti smjerokaze za ulaz u NP Paklenica. Na recepciji NP treba kupiti ulaznicu. Do recepcije ima 3.500m, a od recepcije se može voziti još 1.800m po asfaltnoj cesti do parkirališta. Tu treba parkirati automobil.
Od parkirališta pa sve do planinarskog doma vodi široka uređena pješačka staza stalno uz potok Velika Paklenica. Najprije prolazi kroz dio koji se zove Klanac, pa ispod Anića Kuka. Tamo se nalaze najveće stijene za slobodno penjanje u Hrvatskoj. U podnožju su bunkeri koji su građeni za zaštitu od potencijalnog napada SSSR-a u pedesetim godinama 20. stoljeća. Danas imaju edukativno komercijalnu namjenu.
Nakon oštrijeg uspona, dolazi se do Anić Luke. Nastavlja se ugodnom šetnjom koja najprije prolazi pored Markova Mlina, a zatim pored Katića Mlina (stare vodenice bez funkcije). Kod izvora vode, može se skrenuti lijevo uz brdo do Manite peći (Ulaznica se mora kupiti na ulazu u park. Pećina je otvorena za posjetitelje do 13h).
Nakon mlinova, prolazi se pored Lugarnice koja je danas pretvorena u ugostiteljski objekt. Do lugarnice je 4km. Neposredno prije lugarnice se prelazi preko mostića i nastavlja lijevom obalom Velike Paklenice, kojom stiže do sljedećeg mostića prije planinarskog doma Paklenica. Do planinarskog doma je ukupno 5,7km od parkirališta. Prosječnom brzinom hoda od 3km/h do planinarskog doma se može doći za manje od dva sata, a nazad za sat i pol.
Iako je staza većim dijelom uređena i ugodna za hodanje, te uglavnom prolazi uz potok kroz šumarak, na nekoliko mjesta se treba rukama pridržavati za stijene. Tijekom ljetnih mjeseci stijene se na suncu jako zagriju i isijavaju dodatnu toplinu. Zato je obavezno sa sobom nositi vodu za piće. Od odjeće su obavezne cipele za planinarenje, a poželjno je imati pokrivalo za glavu.
Kanjon MALA PAKLENICA poznat je po svojoj „divljini“ i netaknutoj prirodi. Njime teče 12,5 km dug bujični potok Mala Paklenica koji ljeti presušuje. Izvire ispod Vlaškog grada, iz nekoliko izvora. U kišovitom dijelu godine kad kanjonom teče voda, staza je neprohodna.
Osam kilometara nizvodno od izvora, Mala Paklenica oblikuje oko 2 km dug kanjon obilježen strmcima visokim i do 300 m. Kanjon je mjestimično širok svega 10m. Nastao je u zadnjem ledenom dobu gdje je ledenjak mehaničkim djelovanjem izdubio klanac. Kameni materijal iz klanca je stvorio poluotok koji su stanovnici Selina koristili kao polje za uzgoj krumpira, žitarica, voća i povrća.
Zbog značaja Male Paklenice u očuvanju izvornosti petrofilne, ornitofaune i penjačke aktivnosti se ovdje najstrože zabranjuju.
Ulaz u Kanjon se naplaćuje. Potrebno je penjačko iskustvo, planinarska oprema, voda za piće i dobra kondicija.
KANJON RIJEKE ZRMANJE pravi je biser prirode smješten između Obrovca i ušća u Novigradsko more. Rijeka Zrmanja duga je 69km od izvora ispod planine Poštak do Novigradskog mora. Oduševljava kristalno čistom vodom, sedrenim barijerama, veličanstvenim slapovima te strmim liticama.
Privlači posjetitelje svojom očuvanom divljinom i bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta. Kanjon rijeke Zrmanje nudi avanture poput raftinga i kajakarenja. Proljeće donosi visoke vodostaje, čineći rafting posebnim doživljajem s brojnim brzacima i slapovima, dok su ljetni dani idealni za opušteno veslanje kajakom. Zrmanja ima dva različita dijela: gornji dio kanjona koji je pogodan za rafting i kajak od Kaštel Žegarskog do Muškovaca te drugi dio, mirnog toka koji mnogi nazivaju europski Grand Canyon pogodan za sea kayak, stand up paddeling i vožnju brodom. Oba dijela kanjona priuštit će posjetiteljima nezaboravno iskustvo. Rijeka Zrmanja je pogodna za rafting do 15.05. te nakon 15.09. ili velikih kiša. U periodu 15.05. – 15.09. uglavnom se koristi kajak. Osim adrenalinskih aktivnosti, mnogi se odlučuju za mirne vožnje brodom kroz kanjon. Tijekom tih plovidbi otvaraju se pogledi na impozantne litice visoke do 200 metara.
Uz prirodne ljepote, kanjon nosi i kulturno-povijesni značaj. U kraškom polju uz rijeku Zrmanju istočno od Obrovca nalazi se naselje Žegar / Kaštel Žegarski. Samo naselje, nastalo uz kulu iz mletačko-osmanskih ratova po kojoj je i dobilo ime, obiluje tradicionalnim kamenim građevinama. Nažalost, mnoge od njih su i danas oštećene, odnosno nisu obnovljene još iz ratnog razdoblja, premda danas za to postoji velik interes. U selu se nalazi pravoslavna crkva Svetog Đorđa, podignuta 1618. godine, a u Žegaru je smješten i masivni kameni most s četiri svoda, nastao u drugoj polovici 19. stoljeća, za vrijeme Austro-Ugarske. Nekad je bio kulisa za snimanje kultnih filmova o poglavici Winnetou. Do lokacije Pueblo plato (Pariževačka glavica) stiže se cestom iz Jasenica prema Obrovcu. Nakon prolaska kroz mjesto Jasenice, skrenite desno na makadamski put koji vodi do nevelike zaravni smještene uz sam rub impozantnog kanjona rijeke Zrmanje, filmske Rio Pecos. Na ovom se mjestu nalazilo indijansko selo – domovina Winnetoua.
RIJEKA KRUPA - KUDIN MOST
Iako od brojnih gradova na moru put do njega nije dalek, posjetitelji ovdje rijetko dođu, no tko je jednom bio – ostao je bez daha. Udaljen od Zadra tek nešto više od sat vremena vožnje, u neposrednoj blizini malenog mjesta Golubić, Kudin most na rijeci Krupi jedno je od najljepših skrivenih mjesta u Hrvatskoj. Ovaj zaštićeni spomenik prirode je sagrađen u tehnici suhozida, sastoji se od 12 očuvanih sedrenih blokova, a priča o njegovom nastanku ubraja se među najljepše hrvatske ljubavne priče. Legenda kaže kako je mladić Kude, mlinar u mlinu na Krupi, na drugoj strani rijeke ugledao djevojku Mandu u koju se odmah zaljubio. Da bi došao do nje morao je preskakati s kamena na kamen, ali Mandi baš nije išlo skakutanje po kamenju. Da bi mladi ljubavnici lakše došli jedno do drugoga, Kude je izgradio prekrasan kameni most koji se sastoji od 12 lukova i koji danas, nakon renovacije, ponosno stoji na prekrasnoj rijeci i privlači sve više izletnika i ljubitelja prirode.
Planinarska staza u blizini mosta vodi do manastira Krupa koji je autom udaljen svega desetak minuta. Manastir kao takav nije toliko bitan, nego više priroda koja ga okružuje. Ovo mjesto je postalo popularno zadarsko izletište, a obožavaju ga obitelji s djecom. Održavaju ga monasi koji su sami izgradili kamin koji je besplatan za korištenje svim posjetiteljima. Na prostranoj livadi nalaze se i drveni stolovi što uživanje čini još ugodnijim.
Još jedna destinacija koju morate posjetiti kad ste već u blizini, iako nije Zrmanja već Krupa, su Manojlovački slapovi jer se oko jednog velikog nalazi još nekoliko “malih”. Manojlovac je visok čak 57 metara i mnogi ga smatraju najljepšim slapom rijeke Krke. Kod glavne ceste postoji mjesto za parkiranje, a do vidikovca je potrebno svega par minuta.
Veliko Rujno je rijedak veliki plodan zemljani plato među velebitskim vapnenačkim stijenama. Asfaltirana cesta vodi do prostranog brdskog parkirališta kod Velikog Vaganca.
a) Dalje se nastavlja makadamska cesta za Veliko Rujno. Do Velikog Rujna se pješice može doći za dva sata hodanja bez uspona.
b) Od parkirališta kod Velikog Vaganca do Bojinca (Bojinog kuka) može se pješice doći za sat i pol. Put se blago uspinje i približava bijelim kukovima Bojinca. Neposredno prije stijena, 1 h od račvišta, desno se odvaja još jedan put prema V. Rujnu, a markacije ravno ulaze u teško prohodno krško područje u kojem ima nekoliko markiranih varijanti. Bojinac je jedan od najljepših stjenovitih krajolika u Hrvatskoj i izdvojeni dio NP Paklenica. Kraj je divlji, izbrazdane stijene se izmjenjuju sa šumarcima, a pogled seže do mora, i do najviših vrhova Velebita. Hrvatska je u svjetskoj geologiji i geomorfologiji poznata kao izrazito krška zemlja. Za krš kažemo da su to topljive vapnenačke stijene koje se troše kemijskim i mehaničkim djelovanjem vode i snagom vjetra. Kao posljedica tih procesa, nastale su osebujne nadzemne i podzemne pojave narazličitijih oblika, a za to nam je naljepši primjer područje Bojinca. Toliko različitih geomorfoloških oblika na malenom prostoru teško je doživjeti na nekom drugom mjestu na Velebitu. U tom spletu kukova najviši je Bojin kuk sa (1110 m), a najneobičniji je svakako Jagin kuk u čijoj se blizini nalazi i Jeličin kuk. Kroz kukove nas vodi markirana staza koja dolazi sa Vaganca ili Velikog Rujna tako da možemo napravit kružnu turu kroz ove neobične ljepote i prirodne divljine. S vrha se otvara pogled na Vaganski vrh i Sveto brdo, na otok Pag, te na čitavo Veliko Rujno. Ljepota ovog planinarskog izleta je u prekrasnim kamenim galerijama koje kao da su nikle iz livada koje ih okružuju. Ovo je jedan od najljepših uspona na hrvatske vrhove.
c) Lijevo je opcija za uspon na Krilati kuk (950m). Neposredno uz put je malena špiljica u stijeni koja služi kao prirodno sklonište.
d) Put desno od špilje obilazi kružno oko najvišeg Bojina kuka, a dva se puta uspinju na njegov vrh (oprez: vrlo zahtjevan uspon kroz stijenu!).
Ukupna udaljenost od apartmana BOSI I GOLI je 14km. Ukupni uspon je 1150m a spust 290m. Autom se dođe za 50min a pješke za 4:15 sati.
Od apartmana BOSI I GOLI do vrha MALI VITRENIK ima 3,5km udaljenosti i 400m uspona po različitom terenu što se može prijeći za sat i pol.
Prvo se krene po Tribanjskoj cesti, preko Jadranske magistrale, po cesti pod Kruškovcem. Cesta je djelomično makadamska. Ide se do vidikovca gdje se nalaze Mirila nad Kruškovcem. Nakon toga se skrene s ceste i krene planinarskom stazom prema Mirilima na Opuvanom dolcu. Kod tih se mirila skrene lijevo uz suhozid po planinarskoj stazi sa stražnje strana prema vrhu Velikog Vitrenika.
Na najvišoj koti brda nalazi se zastava koju stanovnici Starigrada postavljaju svake godine na praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja u spomen pobjede nad srpskim agresorom 5.8.1995. godine kada je oslobođen teritorij koji je bio okupiran 4 godine.
Vrh se nalazi točno iznad apartmana BOSI I GOLI koji se može vidjeti dalekozorom. Osim toga, vide se najmanje more na svijetu - KARINSKO MORE, zatim NOVIGRADSKO MORE, VIRSKO MORE i JADRANSKO MORE.
Od apartmana BOSI I GOLI do vrha VELIKI VITRENIK ima 3,5km udaljenosti i 420m uspona po različitom terenu što se može prijeći za sat i pol.
Prvo se krene po Tribanjskoj cesti, preko Jadranske magistrale, po cesti pod Kruškovcem. Cesta je djelomično makadamska. Ide se do vidikovca gdje se nalaze Mirila nad Kruškovcem. Nakon toga se skrene s ceste i krene planinarskom stazom prema Mirilima na Opuvanom dolcu. Kod tih se mirila skrene desno po planinarskoj stazi prema vrhu Velikog Vitrenika.
Na najvišoj koti brda nalazi se manji plato dužine 32 metra i širine oko 7 metara kojeg od sjeveroistoka do jugozapada okružuje suhozidni bedem. To su ostatci gradinskog lokaliteta poznatog pod nazivom VISOKA GRADINA.
S vrha se vide: klanac Velika Paklenica, najmanje more na svijetu - KARINSKO MORE, zatim NOVIGRADSKO MORE, VIRSKO MORE i JADRANSKO MORE.
Tulove grede su skupina visokih stijena neobičnih oblika koje izbijaju iz krša na južnom Velebitu. Nalaze se odmah pokraj ceste Obrovac-Sveti Rok i samim time su lako dostupne. Cesta je makadamska no vrlo dobre kvalitete pa njome mogu bez problema proći i obična osobna vozila. Na putu od Obrovca uz cestu se nalazi prekrasna crkva Svetog Franje koju je u 19. stoljeću dao sagraditi austrijski car Franjo I. u spomen na novoizgrađenu cestu koja je spojila sjever i jug Hrvatske. Mnoštvo spomen ploča poginulim braniteljima uz cestu podsjeća na ratna zbivanja i veliku stratešku važnost Velebita u Domovinskom ratu.
Uspon prema Tulovim gredama počinje kod velikog kamenog burobrana koji štiti cestu od udara velebitske bure. Kod uspona treba biti jako oprezan jer još uvijek postoje dijelovi koji nisu u potpunosti očišćeni od mina. Savjetuje se svima da se drže samo utabanih i markiranih puteva.
Planinarska staza je dobro markirana i ugažena, što kazuje da se često koristi. Postupno se uspinje po travnatom dijelu i razbacanom kamenju, lijevo od podnožja Tula. Nakon 10-tak minuta prolazi se iznad velike ponikve na čijem se dnu nalazi izvor vode. Do vode se može doći spuštanjem kante zavezane konopom od 10-tak metara.
U nastavku staza se nešto strmije uspinje do ulaza u stijene, i dolazi na prijevoj i dvije manje zaravni okružene u trokutu visokih kamenitih i glatkih stijena. Sa ovog prijevoja, (gdje se vide sačuvani ostaci bunkera iz Domovinskog rata), lijepo se vide travnate livade ispod Tula.
Ovaj prvi dio staze nije težak, lak je i nije zahtjevan. Drugi dio staze koji vodi od prijevoja do vrha Tulovih greda, zahtjevniji je i traži planinarsko iskustvo, spretnost i malo penjačke vještine. Na putu prema vrhu za lakše savladavanje staze, postavljena je sajla, isto tako, staza se provlači kroz uske procijepe, gdje se sa ruksakom ne može proći. Nakon spuštanja u depresiju koristeći se sajilom, treba obratiti pažnju kada se prima rukama za stijene jer upravo na tom dijelu je uočeno stanište poskoka. U nastavku treba se penjati četveronoške, verući se kroz i uz stijenu i stalno pazeći na prisutnost poskoka na ovom dijelu staze. Ovaj dio uspona treba izbjegavati za vlažnog i kišnog vremena koji za posljedicu imaju mokre i skliske stijene.
Pogled sa vrha je fenomenalan! Vidi se Novigradsko i Karinsko more, Maslenički most, mnoštvo jadranskih otoka a posebno je lijep pogled prema jednom od najljepših vrhova Velebita, Svetom brdu.
Dosadašnja geomorfološka, arheološka te speleološka istraživanja ukazuju na njenu prirodno znanstvenu vrijednost. U svojoj duljini od oko 800 metara pruža poseban doživljaj podzemnog svijeta, u potpuno netaknutoj prirodi, bez betonskih staza, reflektora i masovnih grupa. Špilja je razvedenog oblika, karakteristična po naizmjeničnom nizanju uskih sigastih procijepa i većih prostranih dvorana u dva pravca. Izuzetno je lijepo i bogato ukrašena istaloženim kalcitnim formama. Na drugom kanalu Modrič špilje, speleolozi su pronašli fosilne ostatke pećinskog medvjeda iz posljednjeg ledenog doba starih 15.000 – 20.000 godina. Tu je i keramika i ostaci čovjeka iz brončanog doba stari 4000 godina.
Ulaz u špilju Modrič je sasvim slučajno otkriven 1980. godine iako se nalazi relativno blizu Jadranske magistrale i na samo 29m nadmorske visine. Obilazak špile spada pod tehnički nezahtjevne speleološke avanture. Unutrašnjost špilje je lako prohodna jer su kanali dovoljne visine i širine za prolaz, ali bez adekvatne opreme i stručnog vodiča nije moguće istražiti špilju. Temperatura u špilji je 15°C – 18°C. Za obilazak špilje je dovoljna lagana odjeća i sportska obuća, a posjetitelji na ulazu dobiju kacige, baterije i zaštitne odijela. Posjet samoj špilji traje od 1,5 do 2 sata.
Restoran BARTOL / Vrtlina 23 / 23 243 Rovanjska
ZARA ADVENTURE / [email protected]
Marijan Buzov 091 563 1507 / Irena 091 555 8495
Manita peć je jedina špilja na prostoru Parka koja je otvorena i uređena za posjet. Svojom prostranošću i ljepotom ukrasa oduševljava posjetitelje još od davne 1937. godine, kada je nakon uređenja staze započelo njeno posjećivanje. Ulaz u špilju nalazi se na 570 m nadmorske visine, a uspon od parkirališta u Velikoj Paklenici do nje traje oko sat i pol.
Špilja obiluje špiljskim ukrasima ili sigama. Oni se razlikuju prema obliku i načinu postanka. Najčešći tipovi siga koje možete vidjeti u Manitoj peći su stalagmiti, stalaktiti, sigasti stupovi (stalagnati) i špiljske kamenice (kaskade). Neki od tih ukrasa dobili su imena po svojim zanimljivim oblicima, primjerice kaciga, orgulje i vještica.
Špilja Manita peć odlikuje se i bogatstvom podzemne faune. U špilji možete zapaziti razne vrste šišmiša, a dosadašnjim istraživanjima ukupno su utvrđene i 52 svojte beskralješnjaka od čega je 20 svojti pravih špiljskih životinja. One su se prilagodile podzemnom okolišu i obično ne mogu preživjeti izvan špilja. Karakterizira ih nedostatak pigmenta i organa vida, ali imaju razvijena druga osjetila (miris, okus, dodir). Manitu peć su istraživali i u njoj sakupljali faunu mnogobrojni poznati europski biospeleolozi. Rezultat toga je otkriće novih vrsta, kao što je lažištipavac Chthonius radjai i račić Bogidiella sketi
Redovni termini za razgled špilje Manite peći su:
Travanj - subotom od 10,00 do 13,00 sati
Svibanj, lipanj, listopad - ponedjeljkom, srijedom i subotom od 10,00 do 13,00 sati
Srpanj, kolovoz, rujan - svaki dan od 10,00 do 13,00 sati
UPUTE ZA POSJETITELJE:
Ukoliko se odlučite posjetiti Manitu peć, u njoj ćete provesti oko 30 minuta u pratnji vodiča i upoznati mnoge tajne tog zanimljivog podzemnog svijeta. Temperatura u špilji cijele godine kreće se oko 9°C, pa vam preporučujemo da u toplijem dijelu godine ponesete odgovarajuću odjeću. Obilazak špilje je moguć samo u pratnji vodiča. Ako sa sobom vodite psa, molimo da uzmete u obzir da će vas on zbog osjetljivog špiljskog ekosustava te obilaska u grupi morati pričekati ispred špilje. Obilazak se naplaćuje, a ulaznice kupujete ispred špilje. Naplata se vrši isključivo gotovinom.
CEROVAČKE ŠPILJE smještene su na obronku južnog dijela gorskog lanca Velebita, na sjeveroistočnoj padini gore CRNOPAC, u zaštićenom području „Parka prirode Velebit“. Najbliže selo je Grab, zaseok Javorovići, a najbliži grad je Gračac, udaljen 4 km.
Poznata su tri ulaza i po njima ih zovemo: GORNJA ŠPILJA (ucrtana još u Austrougarskim kartama), DONJA ŠPILJA (otkrivena 1913. godine, prilikom trasiranja željezničke pruge), dok je SREDNJA ŠPILJA otkrivena nešto kasnije, prilikom gradnje pružnog usjeka.
KLIMA: Temperatura u špiljama je između 3°C i 7°C. Vlaga je veća od 90%. Za Donju špilju karakteristično je i izrazito strujanje zraka, što znači da postoje i drugi neotkriveni ulazi.
ARHEOLOGIJA: istraženi su razni geološki slojevi. Najstariji su pronađeni koštani ostaci špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus) iz zadnjeg ledenog doba. Ljudski tragovi su od kasnog brončanog doba do najnovijeg doba. Po posudama i ostacima hrane, jasno je da su pećine korištene kao hladnjak za hranu.
Špilje su 1961. zaštićene kao GEOMORFOLOŠKI SPOMENIK PRIRODE.
TURISTIČKI POSJET: otvorene su Donja i Gornja Cerovačka špilja, svaka u dužini od cca 700 m. Obilazak jedne špilje traje cca 1,5 h s time da ste u samoj špilji otprilike 50min. Obilazak obje špilje traje cca 3h, u svakoj špilji ste po cca 50min.
Nad zapadnom stranom uvale Modrič uzdiže se pedesetak metara visok brežuljak zvan GRADINA MODRIČ, arheološko nalazište koje je bilo naseljeno potkraj pretpovijesti i u kasnoantičkom razdoblju. Obod zaravnjenog vrha Gradine opasuju ostaci kružnog suhozidnog bedema koji je zatvarao i štitio pretpovijesno naselje na prostoru od oko 2,5 hektara. Prema površinskim nalazima, naselje je vjerojatno nastalo za željeznog doba, u 1. tisućljeću prije Krista, kada su ovim prostorom gospodarili autohtoni Liburni poznati po svojoj pomorskoj tradiciji. S Gradine se nadzirala plovidba Velebitskim kanalom i pristup drugim naseljima u okolici. Neposredno nad njom, na 150 metara visokom vrhu zvanom Velika Gradina, nalazi se još jedno pretpovijesno utvrđeno naselje. Uz samu Gradinu Modrič vodi prastari put prema Malom Libinju, visoravni u velebitskom zaleđu koja je stanovnicima primorja nudila sezonsku ispašu, nešto obradive zemlje, te mogućnost razmjene sa susjednim ličkim starosjediocima Japodima. Nakon rimskog osvajanja, Gradina Modrič mogla je u prvim stoljećima po Kristu služiti kao istočna predstraža Argiruntuma (današnjeg Starigrada), no vrlo skromni arheološki tragovi ukazuju da u to vrijeme nije bila intenzivnije korištena. Ponovo je dobila na važnosti u nemirnom razdoblju kasne antike, kada je na istom položaju sagrađena nova utvrda. Podignuta je vjerojatno po nalogu bizantskog cara Justinijana (527. - 565.) u vrijeme ratova s Istočnim Gotima. Slične utvrde tada su se gradile na brojnim strateškim položajima duž jadranske obale i otoka. Približno istovremena utvrda sličnog tipa nalazi se 15 kilometara zapadnije, kod Svete Trojice nedaleko Tribnja. Svrha im je bila da nadziru i štite plovidbu Velebitskim kanalom, te pruže zaštitu i mogućnost zbjega lokalnom stanovništvu. Ostaci zidova kasnoantičke utvrde na Gradini mjestimice su sačuvani do visine od skoro dva metra. Bedemi i uz njih prislonjene četvrtaste kule bili su sagrađeni od kamena vezanog žbukom. Branjeni prostor ima oblik nepravilnog četverokuta širokog 70 metara koji se u smjeru istok-zapad pruža u dužini od 160 metara.
Argonauti/Αργοναύται (grč) družba heroja iz grčke mitologije koji su u godinama što su prethodile Trojanskom ratu pratili Jazona u Kolhidu (današnja Gruzija) u njegovoj potrazi za Zlatnim runom. Ime su dobili prema brodu Argo koji je nazvan prema svom graditelju Argu. Argovo ime dolazi od Argos/Aργος (grč) = "neaktivan"
Argyrunt (lat) = oni su: oholi / drski / umišljeni / bahati / prepotentni / bezobrazni / umišljeni / osorni / gordi / tašti /arogantni.
Tijekom posljednja dva stoljeća prije Krista, istočnu obalu Jadrana postepeno osvajaju rimske legije i pokoravaju starosjedioce Liburne i prijašnje osvajače Grke. Osnivanjem rimske provincije Dalmacije na samom početku 1. stoljeća po Kristu uspostavlja se trajna rimska vlast. Na području kojim su do tada gospodarili Liburni započinje razdoblje pismenosti, pa time i povijesti. Slijede stoljeća "rimskog mira" koji sa sobom donosi novčano gospodarstvo i nastanak prvih gradova. U to je vrijeme osnovan i rimski Argyruntum (danas Starigrad). Smjestio se na malenom poluotoku, površine tek oko 3,5 hektara. Argyruntum se ubrzo razvio u prilično važno trgovište. U četvrtom desetljeću po Kristu, rimski car Tiberije dao ga je opasati bedemima i kulama. Uz cestu koja je iz grada vodila prema jugozapadu nalazilo se gradsko groblje. Iz otprilike 400 istraženih grobova prikupljeni su bogati i raznoliki arheološki nalazi: nakit od srebra, bronce i jantara, keramičko, stakleno i metalno posuđe, oružje i alati. Oni svjedoče o relativnom blagostanju stanovnika grada i živim trgovačkim vezama s čitavim Sredozemljem.
Caius Plinius Secundus u svom djelu Naturalis historia krajem 1. stoljeća nove ere spominje Argyruntum u kontekstu da su njegovi stanovnici stekli status "rimskog građanskog prava" odnosno potvrđuje da ja Argyruntum imao municipalni status.
Grad je imao pravilan raster ulica koje su se sjekle pod pravim kutem. Cardo – ulica u smjeru sjever–jug i Decumanus – ulica u smjeru istok–zapad. Glavna cesta je bila širine 6 m i dužine oko 500 m. Uz tu glavnu komunikaciju se nalazila nekropola - grad mrtvih. Pronađeno je oko 400 grobova. Mrtvi su uglavnom kremirani a posmrtni ostaci su stavljani u kamene, keramičke i staklene urne. Nekoliko je grobova bogatijih stanovnika koji su bili ukopani u raku sa bogatim i raznolikim prilozima koji su ih trebali pratiti na onaj svijet. Ti predmeti su porijeklom iz cijelog carstva što upućuje na trgovačke komunikacije. Nakit, bronca, staklo, jantari, fibule, prsteni, broševi naušnice, ogrlice, perle, ukrašene kutijice, portreti, figurice ljudi, Bogova i životinja, lucerne (uljane svjetiljke). Najviše nalaza antičkog stakla cijelog Jadrana je upravo iz Argyruntuma. U Zadru je Muzej antičkog stakla u kojem je većina artefakata upravo iz Argyruntuma. Staklene zdjelice, čaše, boce, urne, različitih trbušastih i kvadratičnih oblika. Raznih boja i tipova:
i)🏺 balzamarij (mala, uska bočica za mirise, balzame i aromatična ulja)
ii)😢lakrimarij, tradicionalno se tumači kao „bočica za suze” (od lat. lacrima = suza). Prema starijem tumačenju, u nju su se skupljale suze na sprovodima.
iii)🧴 modiolus, za kozmetiku, masti ili ljekovite pripravke.
iv)🏺 aribalos, mMala, okrugla bočica s uskim grlom. Služila je za ulje za tijelo, osobito kod sportaša. Sportaši su je nosili obješenu o zapešće ili remen pri odlasku u terme ili na vježbalište
v)🏺 amforiskos za skuplje tekućine: parfeme, ulja, ljekovite pripravke. Često luksuznije izrade, ponekad uvezen iz grčkih radionica.
Sudeći po nalazima iz groblja koji su iz perioda 1. - 4. stoljeća, život u Argyruntumu zamro je početkom 4. stoljeća po Kristu. Razdoblje mira poremetile su provale "barbarskih" naroda koje su na kraju dovele do propasti nekad moćne rimske države. Posljednji pokušaj da se jadranska obala vrati u sastav Carstva pripao je Bizantskom caru Justinijanu. Sredinom 6. stoljeća po Kristu on je dao sagraditi sustav utvrda za osiguravanje plovidbe i zaštitu obalnog stanovništva. Ruševine bedema i kula nad Modričem istočno od Selina, te u Tribnju Šibuljini, dio su tog obrambenog sustava koji je tek nakratko odgodio konačni slom antičkog svijeta na Jadranu.
Argyruntum je poznat po bogatstvu tog doba. Najviše nalaza antičkog stakla je upravo iz Argyruntuma. U Zadru je Muzej antičkog stakla u kojem su barem pola artefakata upravo iz Argyruntuma.
VEČKA KULA, smještena na rubu VEČKOG POLJA. Pripada nizu mletačkih utvrda koje su tijekom 16. stoljeća podignute u Podvelebitskom kanalu radi obrane od Turaka. Naziv Večka dolazi od talijanske riječi "VECCHIA", što znači "STAR". U polju oko kule je bilo nekoliko seoskih kuća koje su činile VEČKO SELO (STARO SELO) koje je kasnije nazvano "CITTA VECCHIA", što znači "STARI GRAD", temeljem čega je STARIGRAD dobio svoje ime.
Položaj kule uz rub VEČKOG POLJA imao je strateški prometni značaj jer je omogućio nadziranje
a) plovidbenog puta PODVELEBITSKIM TJESNACEM i ulaz kroz MASLENIČKI TJESNAC u NOVIGRADSKO MORE
b) kroz klanac Velika Paklenica preko Velebita u Liku
Na stratešku važnost ukazuje i UTVRDA PAKLARIĆ nad ulazom u klanac. VEČKI PORAT spominje se u drugoj polovici 17. stoljeća kao glavna luka za izvoz drvene građe posječene u Paklenici. Uz nju se spominje ruševina i napuštena Večka kula. Pretpostavlja se da je selo Veče tada već bilo nestalo pod udarima turskih provala.
Sudeći po vidljivim ostacima, kulu je okruživalo pravokutno dvorište opasano zidom koje je danas dijelom pod morem. Sama kula bila je sazidana od učvršćenih i povezanih kamenih klesanica. Na unutrašnjem licu zida vidljive su rupe-ležišta za drvene grede po kojima se može suditi da je imala 3 kata. Na najvišem katu još uvijek se vide uski prozori-puškarnice jako zakošenih bočnih usjeka.
Cijelo Večko polje nastalo je u zadnjem ledenom dobu kad je ledenjak svojim klizanjem izdubio klanac u gori, a kameni se materijal polako taložio i formirao poluotok. Isti proces se odvio i tri kilometra južnije u mjestu Seline od klanca Mala Paklenica.
Na istočnom dijelu platoa iznad ulaza u kanjon Velika Paklenica je obrambeni zid izgrađen u kasnom srednjem vijeku (VENECIJA), na ostacima antičke utvrde (BIZANT) i od ostataka prapovijesnog suho-zidnog bedema (LIBURNI - ILIRI).
Na zapadnom rubu platoa pronađena je velika količina životinjskih kostiju, školjki i veća količina ulomaka zemljanog posuđa. Tu su ostaci kule peterokutnog oblika. Taj obrambeni objekt izgrađen je u kasnom srednjem vijeku i nadzirao je važnu komunikaciju koja je kroz Paklenicu vodila od mora prema Lici i obrnuto. Nađeno je više ulomaka prapovijesne, željeznodobne i srednjovjekovne keramike te tri srebrna novčića mletačkih duždeva.
Poučna staza Paklarić smještena je uz lijevu obalu potoka, nedaleko od ulazne recepcije u Nacionalni park. Ulaz na stazu je označen pločama. Poučna staza počinje starim, preuređenim pakleničkim mlinom te vodi do utvrde Paklarić, koja se nalazi na koti od 121 m, i vidikovca s kojeg se pruža panoramski pogled. Duljina staze je 550 m, a opremljena je s četiri edukativno-informativna panoa: velebitski stanovi, tradicionalna poljoprivreda, stočarstvo u južnom Velebitu i karavanski put. Na vidikovcu se nalazi teleskop i dvije interpretativne ploče o važnijim arheološkim lokalitetima.
1) LIBURNI - Gradinsko naselje posljednje faze razvoja liburnske zajednice, utvrđeno je bedemom s podgrađem. Smješteno je na prirodno zaštićenom položaju uz kanjon Tribanjske drage. Svojim se položajem i veličinom ističe kao značajno naselje lokalne liburnske zajednice. Nastalo je na prirodno utvrđenom položaju koji je zatim dodatno zaštićen suhozidnim bedemom sa sjeverne i istočne strane, a sa zapada pristup sasvim onemogućuje duboki kanjon. Na jugoistoku se uočava prekid bedema, odnosno ulaz na središnji plato, s dobro očuvanim licem od krupnijega neobrađenoga kamenja. Upravo jugoistočni dio logičan položaj glavnog ulaza, kojim se dolazilo do terase nepravilnoga pravokutnog oblika. Južni rubni dio terase vjerojatno nije bio nastanjen zbog strmoga kamenog živca koji ujedno onemogućava pristup platou s juga, dok su na ostatku terase uočene pravilne pravokutne površine omeđene krupnijim kamenjem, koje tumačimo kao tragove stambenih objekata. Naseljenost ove terase potvrđuju bogati površinski nalazi keramike grube fakture, što odgovara naseobinskoj keramici. Na zapadnoj strani platoa nalazi se najviši dio naselja – akropola, odnosno ovalna površina utvrđena bedemom sa svih strana, izuzev prirodno zaštićene južne strane, slično situaciji na glavnome, istočnom platou. Prostor na ovoj manjoj terasi nije pružao mogućnost boravka veće skupine ljudi, pa se ovim prostorom, na sredini kojeg nalazimo ostatke zidova orijentacije sjever – jug, moglo služiti tek nekoliko ljudi. Kako je životni prostor na obje terase bio uvjetovan značajkama terena, povećanje broja stanovništva moralo je biti popraćeno i širenjem naselja na terase u podnožju same gradine, što potvrđuju brojni površinski nalazi keramike i ulomaka amfora. Daljnja istraživanja moći će razjasniti odnos između objekata na spomenutim gornjim terasama i podgrađa, kako bi se utvrdilo u kojem je trenutku došlo do ekspanzije naselja. Keramički materijal kojeg nalazimo u profilima recentne makadamske ceste uključuje i ulomke amfora tipa Lamboglia 2, pronađene i u prethodnim rekognosciranjima ovog položaja, a koje uz ostali keramički materijal poput helenističke keramike i grčko-italskih amfora pouzdano datiraju život naselja u posljednjoj fazi liburnske kulture, odnosno u 2. i 1. st. prije Krista. Ulomci iz profila nastalog probijanjem ceste također dokazuju postojanje kulturnog sloja i na terasama podgrađa, pa se erozivno djelovanje kiše i vjetra ne može smatrati jedinim razlogom postojanja materijala na donjim terasama, već svakako treba pretpostaviti postojanje objekata stambene funkcije i na ovim položajima.
2) BIZANT - Na ovom višeslojnom lokalitetu, utvrđen je kontinuitet naseljavanja od kasnobrončanog doba pa sve do konca 6. stoljeća, odnosno do ranobizantskog razdoblja koje čini najmlađi horizont utvrđenja. Utvrda je građena podno dvojnih prapovijesnih naselja Velika i Mala Gradina na padini koja je organizirana u terasama. U cijelosti je omeđena potezom bedema koji tvori pravokutni tlocrt približno 170m x 130m i zauzima ukupnu površinu od otprilike 15.000 m2. Sa sjeveroistočne strane, proteže se sekcija bedema koja se očuvala u duljini od 120m. Bedem je bio građen od manjeg obrađenog kamenja vezanog grubom žbukom te je bio širok 0,8m i mogao je prema Glavičiću biti visok od 6m do 8m. Međutim, prilikom nezakonite izgradnje makadamske ceste na ulazu na plato podno prapovijesne gradine, srušen je sjeverni bedem, no na drugim dijelovima ostaje očuvan u visini od nekoliko metara. Prema građevinskim ostatcima koji su danas očuvani tek u temeljima, bedemi su bili pojačani s izbačenim kulama kvadratnog tlocrta, od kojih su četiri vidljive na gore spomenutom sjeveroistočnom potezu bedema. U unutrašnjosti utvrde, zapaženi su ostatci zidova koji su mogli pripadati nastambama ili gospodarskim objektima, pa prema tome, možemo ju nazvati utvrđenim naseljem. U sredini tog utvrđenog naselja se također nalazi crkvica Svetog Trojstva koja danas služi kao grobišna kapelica i koja je današnji izgled dobila adaptiranjem starijeg sakralnog objekta. Riječ je o jednobrodnoj crkvi koja je ranokršćanskog porijekla s obzirom na tehniku zidanja, unutrašnji izgled apside i osobito njezin trijumfalni luk gljivastog oblika. Prema pokretnim nalazima ovo utvrđeno naselje pripisujemo rimskom, a vjerojatno i bizantskom vremenu mada zasad nisu pronađeni ulomci kasnoantičke, odnosno ranobizantske keramike.
Slivnica, naselje u općini Posedarje, naseljeno je još od starijega kamenog doba, a u pisanim dokumentima se spominje 1301. i 1389. godine.
– Na brežuljcima oko Slivnice, ostaci su triju ilirskih gradina – Gradina kod Bokulje, Mijolović gradina i Lergova gradina.
Od uvale Bokulja u Slivnici do Svetog Duha u Novigradskom moru, prostorom dominira Slivničko bilo čije visine na prapovijesnoj Oraškoj ili Lergovoj gradini sežu do 267 metara nadmorske visine. Riječ je o vrijednoj kamenoj baštini, koja je, na vjetrometini brojnih osvajačkih ratova, sustavno razarana. Gradina je zaštićeno kulturno dobro. Još je nedovoljno istražena i valorizirana.
Lergova gradina
Lergova gradina je duga oko 280 i široka oko 160 metara. Gradina je bila opasana bedemom debelim nekoliko metara, izgrađenim u megalitskom stilu. Lice bedema se najbolje vidi na istočnoj strani gradine. Bedem je dijelom izgrađen od velikih pravilno klesanih kamenih blokova koji su složeni u suho. Danas je bedem u ruševnom stanju, nadograđen suhozidom koji štiti privatne parcele unutar gradine. Po površini Lergove gradine se nalazi dosta željeznodobne i rimske keramike, tako da se po tomu datira postanak Lergove gradine. Sa sjeverozapadne strane Lergove gradine se nalaze ostaci više suhozidnih građevina sa zidovima debelim oko jedan metar. Lergova gradina stara je oko 3.000 godina što znači da su je gradili Liburni. Prema provedenim arheološkim istraživanjima vrijeme nastanka je 9. stoljeće prije naše ere do 15. stoljeća.
U vrijeme rimske uprave Lergova ili Oraška gradina s utvrdom je nadzirala Velebitski kanal i naselja s obje njegove strane, te velik dio Ravnih kotara, čak i do Vrane.
U 16. stoljeću bila je važna mletačka predstraža na granici s Turskom. Turci je nisu mogli osvojiti iako su to često pokušavali, zbog čega je ovdašnje pučanstvo bilo u stalnoj opasnosti.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata gradina je bila izuzetno važna strateška kota. Za Lergovu gradinu su se vodile velike borbe.
Kao i svim nalazima Dalmaciji gdje su pronađeni prigodom obrade zemlje ili izgradnje obiteljskih kuća, arheološki nalazi nisu bili prijavljeni, niti su na bilo koji način sačuvani. Zbog toga najčešće nisu ni znanstveno registrirani, jer se za njih nije ni znalo. Zub vremena i ljudski nemar koji je nepoznato i zanimljivo kamenje ugradio u zidove ili kasniju arhitekturu, neki su od čimbenika stradavanja kamenog blaga koje baštinimo iz prošlosti.
U zadarskom zaleđu, jugoistočno od Benkovca, nalazi se jedno od najvažnijih liburnskih, a kasnije rimskih naselja na tom području – ASSERIA.
ASSERIA je okružena kamenim prstenom dužine oko 2,5 kilometara, čije megalitske zidine dosežu i do 7 metara visine i širine do 3 metra. Težina samih megalita iznosi od 0,5 do 5 tona, dimenzija su od 1 do 4 m dužine, 0,5 do 1 m visine te 1 do 2 m širine. To je područje još uvijek većim dijelom neistraženo i nepoznate starosti, iako se pretpostavlja da bi moglo potjecati čak iz drugog tisućljeća prije Krista.
CIPUSI su spomenici cilindričnog oblika koji završavaju plitkom kupolom prekrivenom ljuskama. Na vanjskom dijelu nalazi se natpisno polje s osnovnim podacima o preminulom poput imena, socijalnog statusa, obnašanja javnih funkcija, obitelji preminulog, magijskih formula, kletvi, zahvala i slično. Na vrhu cipusa redovito se nalazila isklesan češer. Kao zimzelena biljka simbol je vječne mladosti i besmrtnosti. U rimskoj religiji pojavljuje se na rimskim nadgrobnim spomenicima. Smatralo se da otklanja zle utjecaje te da štiti tijelo preminulog od propadanja.
Krize i stagnacija koje su zahvatile cijelo Rimsko Carstvo od III. do V. st. odrazile su se i na život u Asseriji. Kao i mnoga druga središta, Asseria se nikada nije uspjela oporaviti te je tijekom VI. i VII. stoljeća gotovo u potpunosti napuštena.
VARVARIJA - BARBARIA - BRIBIR
85km (1h15 vožnje) od apartmana BOSI I GOLI, nalazi se jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj, spomenik je kulture najvišeg stupnja, predantička VARVARIA. Arheološko nalazište se nalazi na malom brežuljku u blizini mjesta Bribira. Megalitske zidine podignute u nepoznatoj drevnoj prošlosti na platou 300m nad morem. S autom se može doći odmah ispod megalitskih zidina.
Zidine okružuju tri strane brežuljka (više od 1 km), a četvrtu stranu čuvaju litice. Različiti stilovi gradnje su jasno vidljivi. Na donjem dijelu zidova su veliki i masivni kameni blokovi koji su povezani bez vezivnog materijala, a na vrhu zidina su vidljivi primitivniji i jednostavniji načini gradnje koja pripada Rimljanima i srednjem vijeku.
PRAPOVIJEST 6000. p.n.e. – 129. p.n.e.
Iako je život na bribirskom području bujao još od ranog neolitika (o čemu svjedoči naselje na lokalitetu Krivače, uz potočić Bribirčicu), čini se da je sam bribirski vrh (Bribirska Glavica) naseljen tek od brončanog doba, kada su tamošnji stanovnici izgradili prvu utvrdu. Arheološki nalazi govore o visokom tehnološkom i umjetničkom stupnju LIBURNSKE VARVARIE, kao i o njezinim kontaktima s ostalim dijelovima mediteranskog svijeta, prvenstveno s GRCIMA, s FENIČANIMA i ETRUŠĆANIMA. Najraniji natpis otkriven u Varvariji je na grčkom jeziku (2. stoljeće prije nove ere) na grčkom jeziku. Gospodarska i politička moć liburnskih zajednica tijekom željeznog doba počivala je na njihovoj pomorskoj nadmoći, koja se često pretvarala u gusarenje. Uz Varvariju, u to doba, bila su jaka sjedišta Liburna u Asseriji (Benkovac), Clambeate, Corinium (Karin - gradina Miodrag), Nedinium.
Antika 129. p.n.e. – AD 300
Gotovo u svim dijelovima Varvarije pronađeni su ostaci iz rimskog doba. U pravilu su to ruševine gradskih kuća i vila, često opremljenih velikim cisternama za skupljanje kišnice. Prilično veliki broj prostorija na području Dola bio je ukrašen freskama i popločan polikromnim geometrijskim mozaicima. Pronađeni su ukrašeni arhitektonski elementi, staklene i keramičke posude, svjetiljke, metalni predmeti (nakit i dijelovi odjeće, oruđa kao i svakodnevni uporabni predmeti), novčići, predmeti od kostiju, roga ili slonovače. Čini se da je domaći Silvan bio najpopularnije božanstvo u rimskoj Varvariji, budući da je pronađeno dosta reljefa i žrtvenika posvećenih ovom božanstvu. Razni natpisi i skulpture ukazuju na štovanje drugih rimskih božanstava, poput Apolona, Jupitera, Janusa, Marsa, Libera, Dijane i Lune. Jedan žrtvenik također bilježi štovanje egipatske Izide.
Rani srednji vijek AD 600 – AD 1102
Dolaskom Hrvata, na ruševinama antičke Varvarije počeo se razvijati novi, ranosrednjovjekovni utvrđeni grad, castrum. Postao je jedna od jedanaest starohrvatskih županija, Βρεβέρη. Crkva rotonda je bila pošteđena razaranja. Preuređena je u 9. stoljeću, vjerojatno za vladavine kneza Branimira (879.-892.). Patronat nad ovom opatijskom crkvom od 11. stoljeća bio je u rukama roda Šubića Bribirskih, srednjovjekovnih gospodara Bribira.
Srednji i kasni srednji vijek AD 1102 – AD 1500
U 12. i 13. stoljeću Bribir je bio važno i dobro organizirano društveno i političko središte Hrvatske. Ovdje je bilo sjedište Šubića de Breberio (nobiles / comites / principes Breberienses), koji su tijekom ovih stoljeća postali najugledniji i najmoćniji hrvatski plemići. Njihov uspon na vlast započeo je početkom 12. stoljeća, ponajviše zahvaljujući njihovim dobrim odnosima s ugarskim kraljevima, koji su 1102. postali gospodari Hrvatske. Na Bribirskoj glavici bilo je i sjedište hrvatske države na razmeđu 13. i 14. stoljeća. U to je vrijeme, naime, na Bribirskoj glavici stolovao “neokrunjeni hrvatski kralj Pavao I. Šubić Bribirski, hrvatski ban i vladar Bosne, začetnik hrvatskog velikaškog roda Šubića Zrinskih”. Taj status Breberium zadržava i nakon političke propasti Pavlova sina, Mladena II., 1322. godine, sve do turskih prodora u prvim desetljećima 16. stoljeća.
Moderno doba AD 1500 – danas
Breberium je došao pod osmansku vlast vjerojatno u prosincu 1523. godine. Naselje je bilo u sastavu Kliškog sandžaka i mjesno je pripadalo nahiji Ostrovica i nadležnosti suca (kadije) u Skradinu. O ovom razdoblju ima vrlo malo podataka. Postojanje kule iz osmanskog razdoblja implicira da je u 17. stoljeću ondje možda bila smještena mala posada. Na nalazištu su otkrivena samo četiri osmanska novčića (akče). Osmansko razdoblje završava kada naselje zauzima Mletačka Republika, tijekom Morejskog rata (1684.-1699.). Nakon toga, Varvarija više nikad nije vratila svoj značaj.
LIBURNUM (1. st. poslije Krista)
BURNUM RIMSKI VOJNI LOGOR I AMFITEATAR
CAMPUS - Vojno vježbalište (1. st. poslije Krista)
AMFITEATAR (1. st. poslije Krista)
MIRILO je KENOTAF – „prazni grob”, suhozidni kameni spomenik ruralne umjetnosti kojim se obilježava mjesto posljednjeg pokojnikova počivanja na zemlji i uskrsnuća duše, prije nego li tijelo bude pokopano na groblju. Mirilo nije grob iako na zaglavnom kamenu ponekad stoji ime umrlog kao i na svakom grobu. Pokojnikova duša počiva na Mirilu, uz duše pokojnikove rodbine.
Sakralni kontekst je bio da se izmjeri život u materijalnom obliku. Vjerovanje je da je duša velika koliko i tijelo. Zato joj se uzima mjera kako bi uvijek znala kamo pripada. Mirilo simbolizira granicu između dva svijeta, živih i mrtvih. Nakon rituala mjerenja, zatvara se portal koji je živa duša prešla i onemogućuje joj se povratak među žive duše.
POSMRTNI OBRED:
RELIGIJA:
Razmatrajući simboliku, obred i iskaze kazivača, stječe se okvir religijskog diskursa koji ima obilježja predkršćanske, starovjerske religije. Ona nije u suprotnosti nego se velikim dijelom poklapa sa kršćanskom religijom. Iako simbolika nije striktno kršćanska, religijski nije u suprotnosti sa kršćanstvom.
Poklapanja s kršćanstvom:
Razlika od kršćanstva:
JEZIČNO ZNAČENJE
1) MIRIŠTE Korijen riječi je MIRA. (mȉrilo –kratkosilazni) Mjesto gdje je pokojniku uzeta mjera (na ikavici „mira”). Tijelo je omeđeno uzglavnim i uznožnim kamenima i na taj način izmjereno.
2) MIRILIŠTE Korijen riječi je MIR. (mîrilo – dugosilazni) Mjesto gdje se pokojnikova duša odvaja od tijela i tu ostaje mirovati.
3) NAMIRIŠTE Korijen riječi je NAMIRITI. Mjesto gdje je duša pokojnika namirena, odakle odlazi u svoj svijet i kad se vraća, vraća se upravo na svoje Mirilo ne ometajući žive.
4) MIRALIŠTE (grčki miralogos, miraloi) Korijen riječi je MIRALA. Oplakivanje je najznačajniji dio pogreba te je naziv MIRALA zajedno s običajima i vjerovanjima o posmrtnom životu po svoj prilici donesen i preuzet od vlaškog stanovništva.
5) Pojava KENOTAFA „praznih grobova”, oplakivanje mrtvih i prenošenje kosti pokojnika u domovinu, poznata je i u staroj Grčkoj, pogotovo preko Homera. Ne možemo zanemariti i eventualne tragove tradicije Ilira, koji su tim planinskim prostranstvima obitavali u prethistoriji pa i preko dominacije Rima, ostavivši tragova i u toponimima a i ostacima materijalne kulture.
6) POČIVALO je mjesto za odmor, počivanje.
7) BILIG (biljeg) je oznaka na uzglavnom kamenu. „Dušu triba mirilom namirit da ne iđe dalje uokolo. Triba na uzglavnici kakvi bilig ol šaru stavit, da zna da je to njezin misto.”
Lokalitet se nalazio zapadno od centra Starigrada između Tikvene dražice i zaseoka Koići na sjevernoj strani magistrale. Uništen je gradnjom magistrale godine 1956. Pripadala su Zapadnjarima, rodovima zapadnih zaselaka: Koići (Slobodina), Milovci (Uramovac), Čavići - Šošići, Mali i Veliki Ledenik (Krapići, Petričevići, Jovići, Adžići i Bušljete - Povešići) iz Torina. Godine 1980. evidentirano je 42 mirila lučno-zaobljenog tipa. Od ukrasa u urezanom reljefu prevladavao je jednostavan oblik križa. Izdvajale su se dvije uzglavnice sa specifičnim znakovljem: stilizirani antropomorfni prikaz na jednoj, a na drugoj razgranat oblik križa s dva pentagrama – kao simbola astralnih magijskih vjerovanja i kao ranokršćanskog simbola ili znaka nebeske slike u času smrti. Orijentirana su zapad - istok
Nalaze se sjeverozapadno od centra Starigrada na sjevernoj strani puta za Veliko Rujno. Put prolazi kroz naselje Brđani i nastavlja sjeverozapadno iznad naselja Kruškovac. Iznad njih je glavica Mali Vitrenik, a ispod Tikvena dražica. Lokalitet je pripadao rodovima zaselaka: Dokoze - Dokozići (Sinokos), Ercezi (Grabov klanac), Katalnići - Katalinići (Dobroselo), Bušljete - Bušljetići (Veliki Vaganac), Ercezi Gornji (Dolac Županov). Godine 1980. evidentirana su 58 mirila. Prevladava lučno-zaobljeni tip i poneki amorfni. Orijentirana su zapad-istok. Od ukrasnih motiva najbrojnijisu astralni (stilizirana rozeta, svastika – „četverokuka“) solarni disk i dijagonalni (Andrijin) križ.
Izdvaja se i jedan stilizirani antropomorfni motiv koji je postao simbol mirila kao spomeničke baštine općine Starigrad.
Od mirila Nad Kruškovcem put za Veliko Rujno vodi prema sjeverozapadu ispod zaseoka Sinokosa (Dokoze) i nešto sjevernijeg Dobrosela (Katalinići). Tristotinjak metara iznad njega je prijevoj – Kosa Dobroselska između glavica Čelinke i Razvršja. Mirila se nalaze s obje strane puta. Orijentirana su sjeverozapad - jugoistok. Evidentirano ih je 32, a veći broj je potpuno devastiran. Pripadala su rodu Koića s Jatare. Na ovom lokalitetu jasno se ističu mirila novije i starije datacije. Novija su majstorski vješto i precizno isklesana u dva tipa, i to lučno-zaobljen i dvosliv („sljemenjak“), dok su starija uglavnom amorfna, grublje izrade, ali bogate ornamentike. Od astralnih motiva izdvajaju se spirala, rozeta, solarni disk i dva pentagrama kao na mirilima Zapadnjara. Na mirilima novijeg datuma izostalo je ukrašavanje, osim jednostavnog znaka križa, ponegdje u kombinaciji s natpisom.
Put od centra Starigrada vodi preko naselja Brđani i dalje Uz počivala do Opuvanog Doca između glavica Malog i Velikog Vitrenika. 1) Mirila sjevernog odvojka pripadala su rodovima zaselaka Zavitrenik (Bušljete), Koin Dolac (Donji Ercezi), Šimiždrići - Milovci, Dolac Vučić - Županov (Gornji Ercezi) i Mali Vaganac (Bušljete). 2) Mirila istočnog odvojka rodovima zaselaka Bristovac (Tomići) i Njive Došenove (Ramići i Jusupi). Godine 1979. evidentirano je 96 mirila (do danas je nestalo desetak reprezentativnih uzglavnica), većinom su lučno-zaobljenog tipa, a manji broj je pravokutan i amorfan. Orijentirana su zapad - istok i sjever - jug. Najučestaliji motiv te vrste je sunčani disk.
U nešto manjem broju pojavljuje se spirala s dekorativnim križem i stilizirana rozeta. Natpis nije uobičajen.
Nalaze se istočno od centra Starigrada u ulici Petra Zoranića. Prvobitno su bila locirana na južnoj strani puta koji vodi od Punte do zaseoka Marasovići na ulazu u Veliku Paklenicu. Nažalost, sedamdesetih godina 20. stoljeća bila su dislocirana, a po svom prvotnom položaju bila su druga po veličini u Starigradu. 1978. bilo ih je 53, danas je ta brojka manja i većini nedostaje uzglavnica ili podnožnica. Pripadala su rodu Marasovića, Ramići i Parići, iako potonji navode da nisu imali svoja mirila. Orijentirana su istok - zapad, a to im je vjerojatno bila i prvobitna orijentacija. Osnovni tip ploče je lučno-zaobljeni, zatim pravokutni i amorfni, ukrašen motivom „latičastog“ sunčevog diska, motivom spirale s križem i svastikom te križ u inačicama, od najjednostavnijih do vrlo složenih dekorativnih oblika. Uzglavnice s natpisom imaju uklesan jednostavni križ i godinu smrti.
BUNAR je podzemna građevina obično kružnog oblika iskopana u obliku cijevi i obzidana kamenom. Skupljala je podzemne vode koje su ljudi koristili za piće, napajanje stoke, osobnu higijenu, pranje rublja i zalijevanje vrtova. U Starigradu se nalaze dva velika gradska bunara koji su se koristili do nedavno, dok nije postavljen gradski vodovod. Nalaze se na križanju Velebitske ulice i Puta bunara.
ŠTERNA je građevina ispod površine zemlje koja služi za skupljanje kišnice. Građena je od kamena, a spojevi su zapečečeni vodonepropusnom žbukom od vapna. Iznad šterne je popločeno tlo sa blagim nagibom pa se za vrijeme kišnog perioda voda slijeva u podzemni tank. Starigradska gradska šterna se nalazi u Velebitskoj ulici, 200m od gradskih bunara.
POJILA su prirodna uleknuća u zemlji, obično vrtače, u kojima se skupljala kišnica i zbog nepropusnog tla zadržavala na površini. Ljudi su ih obzidavali suhozidom kako bi mogli pustiti stoku unutra bez straha od napada divljih životinja-
Nestašica vode je za čovjeka oduvijek bila problem. Ljudi su od pamtivijeka naučili kako sačuvati vodu pa i na mjestima na kojima priroda nije bila dovoljno milostiva da im pruži rijeku ili izvor. Zalihe kišnice sakupljene u kratkoj kišnoj sezoni trebale su potrajati kroz dugi period do slijedećih kiša. Prvi pisani spomen cisterni nalazi se na stupu moabskog kralja Meše, datiran oko 865. godine prije Krista u tekstu na 34 retka, koji govori o ratovima koje je vodio kralj Meša protiv Izraela i Edoma, te pokorio znatan teritorij oko rijeke Jordan. Pripremajući se za dugi obrambeni rat kako bi sačuvao svoje teritorije od neprijatelja, gradio je velike rezervoare za vodu a također je naredio da svako domaćinstvo mora načiniti cisternu. Ipak, cisterne su izumljene tisućljećima ranije, primjerice još u staroj Mikeni.
Rimski svijet, temeljeći svoje nazore na grčkim mitovima, davao je vodi nadnaravna božanska svojstva, stoga je s pravom čuvao vodu u zato posebno izgrađenim spremištima- cisternama. Bez obzira je li negdje u blizini bio izvor vode kojim se moglo poslužiti stanovništvo, Rimljani su gradili cisterne posebnom tehnologijom i materijalima. Izgrađene su obično od kamena i ožbukane vodootpornom žbukom, kako bi se voda sačuvala čim duže.
I u starohrvatskoj mitologiji je postojao Bog voda i zvao se Vodan. Nastao je od odraza Svaroga, vrhovnog Boga na površini Pramora. Oružje mu je trozubac. Pandan je grčkom Posejdonu ili rimskom Neptunu.
Mnoge kuće smještene u priobalju imale su u dvorištu šternu, a gradovi pak gradske šterne kojima se opskrbljivalo gradsko stanovništvo. S propašću rimskog carstva i pustošenjem «Vila rustica» nestale su rimske cisterne a ljudi su se napajali vodom sa izvora ili bunara. Obično su bunari pretvarani u šterne. Izgrađenih šterni nalazimo vrlo malo. Obično su smještene na gradskim ili seoskim trgovima, ili pred sakralnim objektima. U Starigradu postoji jedna gradska šterna.
Crkva Sv. Juraja (i okolno groblje) u Rovanjskoj zaštićeni je spomenik nulte kategorije i kulturna baština RH.
Pravi je biser starohrvatske sakralne arhitekture. Smještena je uz samu morsku obalu. Podignuta je između IX. i XI. stoljeća i svrstavaju je u red njezinih srodnih ljepotica kao što su Sv. Križ u Ninu i Sv. Pelegrin u Savru. Danas je grobna kapela župe Jasenice.
Jezgru čini predromanička crkvica s polukružnom apsidom presvođena elipsastom kupolom na trompama. Izgraditi nešto takvo prije više od tisuću godina, predstavljalo je u svakom slučaju pozamašan arhitektonski poduhvat, koji je zahtijevao velika predznanja iz astronomije i geometrije. Današnji tlocrt u obliku slova „L” stekla je naknadnim prigradnjama odnosno dodanom grobnicom u obliku arkosolija (latinski arcus: luk + solium: škrinja, sarkofag). Oba dograđena krila na crkvici su srednjovjekovna. Nad jednim krilom je podignut zvonik na preslicu prilikom obnove 1914. godine.
Svetište (apsida) crkve ne nalazi se posve na istoku, već je usmjereno prema jugoistoku. Otklon osi svetišta, a ujedno i crkve, od geografskog istoka iznosi oko 20°. Prva zraka sunca koju možemo ovdje opaziti na ekvinocij dosta kasni, pomaknuta je udesno od geografskog istoka. Ovaj korekcijski kut, koji označava mjesni istok Rovanjske, pomiče također prema jugu položaje ljetnog i zimskog suncostaja. Tlocrtna shema smjerova zraka pokazuje da je crkvica orijentirana upravo prema mjesnom istoku ekvinocija pa se njezina simetrala podudara s prvom zrakom toga jutra Krakovi koji su izvornoj maloj jednobrodnoj predromaničkoj crkvi, približno pravokutne osnove (4,60 x 2,80 m), naknadno prigrađeni, su sjeverozapadni ili pročeljni krak te sjeveroistočni ili bočni krak. Pročeljni krak, koji se nalazi u osi prvotne crkve, presvođen je bačvastim svodom s pojasnicom. Bočni krak također je presvođen bačvastim svodom s pojasnicom, ali je nešto prostraniji i nepravilniji. Posebnost se ogleda i u tome što je utvrđeno da je bočni krak prvi prigrađen izvornoj crkvi, dok je pročeljni krak dograđen kasnije, vjerojatno u 15. stoljeću (* 4).
Crkva u Rovanjskoj ima kupolu, koja iznenađuje time što nije uobičajeno kružna, već - elipsasta. Među dalmatinskim predromaničkim spomenicima, koji su u presvođivanju inače vrlo raznoliki, nije poznat takav oblik „razvučene“ kupole, a vjerojatno ni drugdje nema mnogo takvih primjera.
Na groblju oko nje, nalazi se i 8 stećaka u obliku debljih ploča koje već prelaze u sanduke. Spomenici su osrednje klesani, uobičajenih dimenzija, orijentacije po pravcu zapad - istok (kako su orijentirani crkva i suvremeni nadgrobnici). Dva primjerka su prelomljena, a tri ponovno iskorištena kao nadgrobnici. Stećci ove nekropole nemaju ukrase, ali je Petar Rončević svjedočio da je na jednom primjerku, koji je već uništen, vidio polumjesec i zvijezdu. Nekropola je prvobitno imala više stećaka.
Sačuvana je u svom prvotnom obliku polukriža sa karakterističnom kupolom u obliku elipse i bačvastim svodom.
Upisana je u Registar kulturnih dobara RH.
Vodi se kao nepokretno kulturno dobro – pojedinačno zaštićeni spomenik kulture.
Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije (Male Gospe). Sagrađena je 1840., a posvećena 1850. Obnovljena 1987. Jednobrodna sa sakristijom; glavni oltar drveni sa svetohraništem i slikom Rođenja BDM; drveni oltar prema puku; pobočni oltar od istarskog kamena i mramora s drvenim kipom Bogorodice i drveni oltar s drvenim kipom sv. Ante Padovanskoga; krstionica kamena; škropionica kamena; zvonik-preslica srušen i zvono na zemlji (priručna preslica za zvona na zemlji – betonska).
Malena srednjovjekovna CRKVA SV. PETRA U STARIGRADU smještena je uz samu Jadransku magistralu. Nalazi se između Starigrada i Selina. Oko crkve se proširilo groblje u koje se ukapalo od sredine 13. stoljeća. Do danas su sačuvani upečatljivi nadgrobni spomenici u obliku masivnih kamenih ploča mjestimično ukrašenih jednostavnim, plitkim reljefnim prikazima. Spomenici tu stoje još iz perioda između 14 i 16. stoljeća. Crkva je izgrađena u predromaničkom starohrvatskom stilu, vjerojatno na prijelazu iz 9. u 10. stoljeće.
Uz crkvu se nalazi i manji objekt, za koji se pretpostavlja da je služio kao krstionica.
Po nekim detaljima smo gotovo sigurni da je crkva sagrađena od neke dobrotvorke, koja se bila zavjetovala, kao što je to slučaj izgradnje crkava i kapelica u starohrvatsko doba. Posljednjih nekoliko godina na crkvi se vrše arheološka istraživanja koja će zasigurno donijeti nove spoznaje o objektu i povijesti samoga mjesta.
Crkva sv. Petra u Starigradu-Paklenici je
upisana je u Registar kulturnih dobara RH.
Vodi se kao nepokretno kulturno dobro – pojedinačno zaštićeni spomenik kulture.
Župna crkva Sv. Jurja je jednobrodna građevina podignuta 1850. godine. Unutar crkve se nalazi sakristija, drveni glavni oltar sa svetohraništem i slikom sv. Jurja, kameni oltar i kameni ambon okrenuti prema puku, te kipovi Gospe od Zdravlja i sv. Josipa.
Crkva se nalazi na samoj obali mora u centru Starigrada, a izgrađena je na ruševinama starog Rimskog grada Argyruntuma. Ispred crkve u dvorištu, vidljive su zidine stare oko 2000 godina koje se protežu i u more. Uz crkvu je župni dvor, a glavni trg u Starigradu se zove Bikarija. Riječ dolazi od lat. vicarius (zamjenik). Vikar je svećenik koji pomaže biskupu ili ga zamjenjuje, a vikarija je zgrada ili ured gdje on djeluje. Bikarija, kao ime glavnog trga označava da se ondje nalazi: prostor župnog ureda i stan svećenika, administrativni dio župe (matične knjige, dogovori za krštenja, vjenčanja itd.).
Crkva je sagrađena 1865. godine. Radi se o jednobrodnoj kamenoj građevini sa polukružnom apsidom. Iznad ulaza je zvonik sa dva zvona. Zidovi su od lokalnog vapnenca. Podignuta je za potrebe lokalnog pravoslavnog stanovništva koje je Venecija naselila u 17. stoljeću nakon što je potisnula turske osvajače.
Kapelica Sveto trojstvo
nalazi se na brijegu 58 metara nadmorske visine iznad Tribnja Šibuljine unutar ruševnih zidina Bizantske utvrde. Položena je otprilike u smjeru sjeverozapad - jugoistok. Moguće je da je izvorna crkva imala polukružno svetište (apsidu), no današnja apsida je četvrtasta.
ARHEOLOŠKI SLOJEVI:
1) Najdublji slojevi kazuju da je postojalo svetište pretpovijesne osnove Liburnske gradnje.
2) Na tom sloju, vidljiv je kulturni antički sloj iz Rimskog carstva sa elementima starokršćanstva.
3) Sljedeći sloj je iz doba Bizantske vladavine nakon pada Rima, između 4. i 6. stoljeća i dalje
4) starokršćanske osnove koji se zadržava do perioda doseljavanja Hrvata.
5) u 12. stoljeću pod utjecajem Mlećana, crkvica postaje katolička koja takva ostaje do 16. stoljeća kada pred naletima turskih osvajačkih postrojbi, iz južnovelebitskog Podgorja iseljava hrvatsko starosjedilačko stanovništvo. Crkvica je tada potpuno porušena.
6) Mletačka vlast stoljeće kasnije, u opustjela sela i zaselke pod Velebitom naseljava nove žitelje, većinom Bunjevce iz Dalmacije i Hercegovine, ali i stanovništvo iz Gorskog kotara, Hrvatskog primorja, s otoka Cresa i Lošinja. Na područje Tribnja Šibuljine dolazi pravoslavno stanovništvo - Vlasi iz današnje Rumunjske i Srbije. Tada su oživjeli i zaseoci čije stanovništvo je obnovilo starohrvatsku crkvu i iznova je privelo bogoslužnoj svrsi, a nastavilo je koristiti i zatečeno groblje.
7) Krajem 18. stoljeća, crkvica je izgubila svoj prvotni sakralni značaj i potpuno se urušava. Oko nje su se počeli pokapati stanovnici pravoslavne vjere iz obližnje Šibuljine i okolnih pet zaselaka, a nova se pravoslavna crkva gradi u Šibuljini uz more. Pravoslavni rodovi pokapani na tom groblju su: Prodani, Polibrada, Ćelić (iz Asanovca), Poljak, Marinković, Lukić, Babac (Turci iz Bajamovca), Štrbo, Matijašić, Kozjak
8) Sadašnju formu kapelica je dobila 1830. godine kad je sagrađena iz temelja kamenom vađenim iz Bizantske utvrde unutar koje se nalazi.
MANDALINA je posljednja uvala u općini Starigrad, odnosno Zadarskoj županiji te prva u općini Karlobag, odnosno Ličko-Senjskoj županiji. Pripada zaseoku Sveta Marija Magdalena koja je dio Tribnja. Mjesto nosi ime po crkvi svete Marije Magdalene – Trstenica. Radi se o maloj ruševnoj crkvici s natpisom iz 1181. godine. Crkva je obnovljena 1865. godine i smatra se srednjovjekovnim sakralnim objektom što bi svakako buduća istraživanja trebala dokazati.
Župnik Rudolf Brnobić piše senjskom Ordinarijatu 25. svibnja 1938. Crkva je stara kojih 900 godina, historički je znamenita jer njezinim tjemenom teče granica između:
Savske i Primorske banovine
Dalmacije i Hrvatske
Mletačke i Hrvatske
Zadarske i Senjske biskupije, itd.
Crkva je krilo evanđelja u ovoj župi. Oko nje je groblje gdje su se u starini zakapali župljani Lukova Šugarja iz sela Marasi i Trošelji.
"KROV NA KUBU" - jedinstveni stil gradnje bačvastog betonskog krova bez armature.
Naselja velebitskog Podgorja su bila mala i zbijena, većinom mediteranskog tipa. Kuće su bile namještene jednostavno i skromno, a pokućstvo je bilo drveno, domaće izradbe. U prizemlju se nalazio komin (ognjište) i konoba ili stoka, a na podu (katu) spavaonica. Krovovi su pokrivani crijepom, a oko početka 20. st., pojavom cementa, postavljali su se bačvasti betonski krovovi bez armature, tzv. krov na kubu. Do danas su ostali sačuvani na kućama, gospodarskim objektima i mlinicama uz potok Velika Paklenica.
PLAŽE NA PAGU
Bošana, Caska , Dinjiška, Dubac –Varsan, Gajac, Gorica, Jakišnica, Kolan, Kolanski Gajac, Košljun, Kustići, Lun Mandre, Metajna, Miškovići, Novalja, Kotočnica, Povljana, Smokvica, Stara Novalja, Stara Vas, Šimuni, Vidalići, Vlašići, Vrčići, Zubovići…
https://www.putovnica.net/plaze/otok/otok-pag-licko-senjska-zadarska-zupanija
PAŠKA SOL
Sol je neophodna za funkcioniranje ljudskog organizma. Stabilizira živčani sustav i krvni tlak. Dnevna doza soli potrebna odrasloj osobi je oko 6 grama. Toliko se nalazi u hrani koju konzumiramo u tijeku dana i nepotrebno je uzimati dodatnu količinu. Sol je i prirodni antidepresiv, ali konzumiranje više soli od potrebne količine povisuje krvni tlak i može dovesti do ozbiljnih problema za zdravlje čovjeka. Zanimljivo je da je kemijski sastav naših suza i znoja identičan Jadranskom moru. Gustoća morske vode u predjelu srednjeg i južnog Jadrana iznosi 1026g/l što odgovara stupnju slanosti od 3,5 B° (znači da u 1m³ morske vode nalazi se preko 30 kg kuhinjske morske soli). S obzirom na ogromne količine morske vode na Zemlji i na sadržaj soli u njoj, morska voda predstavlja neiscrpan izvor kuhinjske morske soli. Osim soli u morskoj vodi nalazi se oko 50 raznih minerala koji su u većini potrebni ljudskom organizmu. Osim toga u morskoj vodi nalazi se npr. velika količina gipsa, ali kroz proizvodnju u sustavu bazena nepotrebne i štetne tvari se talože na dnu bazena. Posjetite muzej soli, jer ćete puno naučiti. Osim detalja o povijesti i načinu proizvodnje soli, vidjet ćete i male ribice Solinarke koje su puno pomogle Solani. Također sve vrste školjaka koje su odlični pročišćavači. Grad Pag ima tisutljetnu proizvodnju soli. Paške solane spadaju u najstarije na istočnoj jadranskoj obali čiji prvi spomen kronike bilježe u 10. stoljeću. Tradicionalan način proizvodnje soli prirodnim isparavanjem napušten je izgradnjom tvornice soli. Danas se „Solana Pag" zajedno sa svojim solinama i bazenima od ilovače za isparavanje prostire na površini od oko 2 milijuna m2 te je zajedno s devet magazina i tvorničkim pogonom prostorno najveći proizvodni pogon u Hrvatskoj.
PAŠKI SIR
je najpoznatiji gastronomski brend otoka Paga. Izrađuje se isključivo iz mlijeka autohtone paške ovce. Kada velebitska bura osoli okolno raslinje, paška ovca jedući posoljeno bilje i ljekovite trave daje mlijeko specifičnog okusa i mirisa. Zreli paški sir koji je stariji od pet mjeseci ima karakterističan, pikantan okus, svojstven miris, blagu zrnatu strukturu koja se ugodno mrvi i topi u ustima. Danas se paški sir može kupiti u domaćinstvima koja se bave proizvodnjom sira, ili u nekoj od sirana na otoku koje su spojile tradiciju i tehnologiju u jedno. www.paskasirana.hr
PAŠKA JANJETINA
specifičnog je okusa zbog prostora u kojem autohtona ovca živi i u kojem se hrani. To je krš, goli kamenjar na kojem rastu razna ljekovita bilja; slavulja, škrta sitna trava obasuta posolicom koju nanose zimske bure. Upravo zbog takvog uzgoja i načina ishrane, meso paške janjetine ima poseban okus, a svjetski gastronomi smatraju ga vrhunskim specijalitetom.
PAŠKA ČIPKA
je jedinstveni rad vrijednih i vještih ruku žena iz grada Paga. Čipkarstvo je na čitavom mediteranskom prostoru vrlo staro. U gradu Pagu zabilježena je njena izrada već polovicom 15. stoljeća za potrebe ženskog i crkvenog ruha. Samostan sv. Margarite je mjesto gdje su paške koludrice od davnina podučavale žensku djecu u pismenosti i izradi čipaka. O tome izravno svjedoče arhivski izvori iz 1579. godine. Povijest pamti vrijeme kada su Paškinje pozivane u Beč i na bečki dvor kod nadvojvotkinje Marije Jozefe, carice majke, kako bi pokazale kako nastaje paška čipka. Glas o njenoj ljepoti i savršenstvu pročuo se nadaleko, a njena izrada pojačava se nakon osnivanja Čipkarske škole u Pagu koja je osnovana 1906. godine te je radila do 1945. godine. 2009. godine paška čipka uvrštena je na listu nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. Paška čipka upisana je u registar UNESCO-a zajedno sa hvarskom i lepoglavskom čipkom te je time postala jedno od sedam nematerijalnih kulturnih dobara koja su iz Hrvatske upisane u ovaj registar. Da bi se održala tradicija šivanja paške čipke, koludrice su 2008. godine započele s organiziranim podučavanjem zainteresiranih Paškinja. S vremenom je čipka postala samostalan dekorativni predmet, ukras na namještajima, uokvirena na zidovima, urezivana ili ušivana u odjevne predmete, kao ukras na plahtama, uzglavnicima, zastorima, stolnjacima te kao ukras na crkvenom ruhu. Danas se paške čipkarice mogu vidjeti na gradskim ulicama kako stvaraju ovu najljepšu rukotvorinu ženskih ruku. U samom središtu gradan u Kneževoj palači na Trgu Petra Krešimira IV. uređena je Galerija paške čipke. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske proglasilo je kulturnim dobrom zbirku koju koludrice paškog drevnog samostana skupljaju i čuvaju već više od 150 godina.
PAŠKI KAMEN
TZ Grada Paga pripremila je četiri mape za sve željne avanturističkih visina otoka Paga. Pripremljeni putovi za uspon izrađeni su za „On flash i Top Rope" penjače. Postoji mnoštvo hridi, stijena i litica namijenjenim onim ljubiteljima visina, tzv. „Solo Integrale" penjače. Zapadni dio Paške uvale (Slana) namijenjen je isključivo penjačima koji se bave tehničkim penjanjem uz pomoć užadi. Sve staze su lako dostupne, a dostupne su samo morskim putem(poželjno uz pratnju vodiča).
Zadar ima jedinstveni spoj arhitekture i glazbe, svjetski poznate MORSKE ORGULJE. Nalaze se uz instalaciju Pozdrav suncu, a čine ih orgulje kojima zvuk nastaje pod utjecajem energije mora, odnosno valova te plime i oseke. Morske orgulje odlomljene su te potom nježno oblikovane i vraćene moru. Protežu se na sedamdesetak metara zadarske obale ispod kojih je, na razini najniže oseke, ugrađeno 35 cijevi različitih dužina, promjera i nagiba. Kada najljepši zalazak sunca prožme zadarsku rivu, svjetlosna igra Pozdrava sunca odvija se u ritmu valova i zvukova Morskih orgulja.
Moderna instalacija POZDRAV SUNCU sastavljena od 300 višeslojnih staklenih ploča u obliku kruga promjera 22 metra. Kroz dan prikuplja energiju sunca i pretvara je u električnu energiju, koja se u instalaciji i oko nje potom koristi tijekom noći. Pozdrav suncu u neposrednoj je blizini Morskih orgulja, druge moderne intervencije na zadarskoj rivi
TRG PET BUNARA je izgrađen 1574. godine u vrijeme opsada vojske Osmanskog Carstva, kada je pokriven obrambeni jarak sa zapadne strane bastiona, ranije iskopan u srednjem vijeku. Na njegovom mjestu nastala je velika cisterna za pitku vodu s pet ukrašenih vijenaca ili bunara, a sačuvani su i dijelovi akvadukta kojim se voda dovodila izravno s jezera Vrana. Nakon što je prošla opasnost, na tom je mjestu izgrađen zaštitni bedem.
RIMSKI FORUM u Zadru je najveći rimski forum na istočnoj strani Jadranskog mora. Bio je glavni trg rimskog Iadera na kojemu se odvijao javni život grada, a njegova gradnja je započela u 1. stoljeću prije nove ere. Utemeljio ga je prvi rimski car August o čemu svjedoče dva natpisa u kamenu iz 3. stoljeća kada je gradnja foruma završena. Forum je dimenzija 90 x 45 metara. Bio je zatvoren trijemovima s galerijama na katu. Pod trijemom su se nalazile trgovine i zanatske radnje. Danas su sačuvane samo stube, pločnik te dva monumentalna stupa od kojih je jedan na izvornom mjestu. Stup je u srednjem vijeku služio kao stup srama na što upućuju lanci koji su pribijeni na njega. Na mjestu nekadašnjeg kapitola pronađeni su ostaci ležišta oltara na kojem su se uz obrede prinosile žrtve. To mjesto i danas predstavlja ishodište planimetrije grada Zadra.
CRKVA SVETOG DONATA (izvorno SVETOG TROJSTVA) najvrjedniji je spomenik predromaničkog graditeljstva ranog srednjeg vijeka (9. stoljeće) u Hrvatskoj i simbol grada Zadra, a zbog osebujnog oblika jedna od najznačajnijih takve vrste u Europi.
Po tipu gradnje slijedi oblike dvorskih crkava kružnog tlocrta od ranobizantskog do karolinškog razdoblja. Ipak, po svojoj gruboj monumentalnosti (visina 27, a širina 22 metra), neobičnom cilindričnom obliku i dvostrukum unutrašnjim prostorom ističe se originalnošću, bez nekih izravnih uzora. Prema predaji sagradio ju je zadarski biskup sv. Donat u 9. stoljeću, a spominje je u 10. stoljeću u svom glasovitom djelu O upravljanju državom bizantski car Konstantin Porfirogenet. Izvorno je bila posvećena Svetom Trojstvu, a imenom Sv. Donata počela se nazivati tek od 15. stoljeća. Crkva je građena u maniri starohrvatskih arhitektonskih rješenja s obiljem žbuke i kamena lomljenca. Veći dio arhitektonskog ukrasa, kao i monolitni stupovi u crkvi, antičkog su podrijetla i potječu uglavnom s porušenog rimskog foruma. Kada su zbog istraživanja ogoljeni temelji zgrade, ukazao se cijeli niz tambura rimskih stupova na kojima počiva zgrada crkve izgrađena izravno na ostacima foruma.
Svevremenski ARHEOLOŠKI MUZEJ osnovan je s ciljem prikupljanja, čuvanja i prezentiranja arheoloških spomenika Zadra i okolice, a skrbi i o rotondi sv. Donata. Ovaj muzej je savršen za one koji žele vidjeti kako je izgledao život u Dalmaciji za vrijeme Rimljana, a između ostalog, tamo se mogu vidjeti i arheološki ostatci iz doba od VII. do XII. st., od kojih se najveći dio veže za materijalnu i duhovnu kulturu Hrvata, kao i prethistorijski arheološki materijal iz kamenog i metalnog doba.
Tik do Arheološkog muzeja nalazi se još jedan kulturni izdanak koji spaja religiju i umjetnost. U sklopu BENEDIKTINSKOG SAMOSTANA možete pronaći Stalnu izložbu crkvene umjetnosti nazvanu ,,Zlato i srebro Zadra'', a tu su prikazani relikvijari, kipovi, slike svetaca i zlatovez od VIII. do XVIII. stoljeća.
NARODNI MUZEJ GRADA ZADRA reprezentira nezamjenjivu kulturnu, obrazovnu, društvenu i turističku točku, gdje svi zainteresirani mogu upoznati Zadar, Zadarsku županiju i arhipelag te ono što oni odražavaju i znače za ovaj kraj.
U sklopu Narodnog muzeja djeluje i KNEŽEVA PALAČA koja simbolizira spomenik kulture koji je ujedno prepoznat kao vrlo atraktivan gradski punkt koji je u svojim prostorima ugostio izložbe poput Chagalla, Salvadora Dalija ili Andyja Warhola. Pored većih sezonskih izložbi, Kneževa palača ima i stalni postav Šest salonskih priča koje u sebi nose komadiće zadarske povijesti, a protežu se od 12. do kraja 19. stoljeća.
Na gradskim bedemima, koje su prepoznate kao Svjetska baština i zaštićene od strane UNESCO-a nalaze se dva originalna, autentična muzeja u kojima ćete i više nego uživati. MUZEJ ANTIČKOG STAKLA predstavlja jedinstvenu kulturnu instituciju ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu, sa svojim postavom predstavlja osebujnu zbirku od preko 5000 različitih staklenih predmeta iz doba antike te od I. stoljeća prije Krista do V. stoljeća poslije Krista. Tijekom cijele godine u Muzeju antičkog stakla djeluje staklarska radionica u kojoj se metodom ručnog puhanja izrađuju replike antičkog stakla. Ovaj je muzej poseban i po raznovrsnim kvalitetnim povremenim izložbama koje itekako privlače i oduševljavaju posjetitelje.
Ako se odlučite za posjet suvremenom i potpuno drugačijem MUZEJU ILUZIJA, ne sumnjamo da ćete atraktivnim i zabavnim varkama naučiti puno toga o vidu, percepciji, ljudskom mozgu i znanosti, ali i mnogo bolje razumjeti zašto oči vide stvari koje mozak ne razumije. Odlaskom u Muzej iluzija ulazite u fascinantni svijet koji će poljuljati povjerenje u vlastita osjetila, ali će vas pritom i oduševiti, zbuniti, ali i štošta naučiti.
Ljubav prema prirodi uključuje i ljubav prema astronomiji. U Starigradu nije jako svjetlosno onečišćenje pa se još uvijek mogu vidjeti planete, zvijede, galaksije i naravno Mjesec. Sa naše terase promatramo Perzeide golim okom. Dalekozorom Mjesec, a planete teleskopom. Znate li da se sa Zemje vide Venerine mijene. Poput mijena na Mjesecu. Našim teleskopom se vide i prsteni oko Saturna. Čak i Saturnovi mjeseci. Ipak, najljepše je promatrati Mjesečecu površinu prošaranu kraterima.
